Onima koji su osetili moje odsustvo sa ovog mesta poslednjih par meseci biće jasno da sam za to imao (pored onih ličnih i intimnih) dobar i vrlo lep razlog- putovao sam po belome svetu. Kao svaki dobar prijatelj, doneo sam svakome po nešto, a vama puno lepih sličica sa svih mesta kuda sam se majao i lepo provodio. Za sve ovo najviše dugujem ženi koja mi je uz mnogo ljubavi i priuštila ovo zadovoljstvo. Verujem da su neki od vas imali prilike da sve ovo vide kao i ja-na licu mesta i uživo, a za one koji to nisu imali prilike neka pođu sa mnom niz ciriške ulice.

Svaki grad u Švajcarskoj ima makar jedno jezero i, koliko sam ja mogao da zaključim iz svakog ističe bar po jedna reka. Tako je i sa Cirihom.

Stari deo grada, prepun je ljudi… i zastava…

Na mostu gde se iz jezera izliva reka.

Imao sam priliku da prisustvujem jednom venčanju po italijanskim običajima. Bilaje to nesvakidašnja turistička atrakcija.

Jedna od ciriških kuća u kojima žive “bogataši”…

… i jedna tipična seoska kuća, koju je grad prigrlio, čireći se…

Mala adventistička crkva na periferiji grada.

Grad ima svoj nacionalni muzej, po mnogima, a i ja se slažem, najlepša građevina koju ima. Ovo je kapija na  ulazu u muzej.

Zgrada nacionalnog muzeja na narednih šest slika…

Najexkluzivniji hotel u Cirihu. Koliko li ovde košta pansion?

Oldtajmer koji prevozi goste hotela do grada.

Žao mi je što ne mogu na ovom mestu da postavim svih petstotinak slika koje sam odande doneo. Ali na još nekoliko postova, pokušaću da vam pokažem još neke gradove i predele.